srijeda, 8. veljače 2006.

Pljuni pa zalijepi


E neću izdržat do sutra a možda bi se desilo da zaboravim pa eo da preduhitrim samu sebe.
maloprije srela sam bivšu cimericu. Onu iz doba kad sam se tek zaljubljivala u sadašnjeg dečka i kojoj to nikako nije moglo pod kapu kako ja, zagrižena "samica" odjednom volim nekog i kako je taj frajer odjednom mlađi od mene a svi su mi dotad bili stariji. Da čuđenje bude veće i on je izniman interes od samog početka pokazivao, nije se uopće uklapao u sve dotadašnje kretene koji su
me salijetali ili koje sam ja salijetala.
No da ne zaglibim sad u tu priču oko zaljubljivanja otprilike će objasnit odnos kakav sam imala s cimkom.
Živjela sam u studentskom domu dobre 3 godine i od te 3 dvije bila ilegalac i vukla se od sobe do sobe. Kako smo svi bili ekipa u istim govnima niko za to nije previše ni mario (osim upraviteljice doma kod koje bi povremeno otišla na razgovor). Ona je također bila ilegalac samo s prefiksom "legalni" to je kao kad se nešta ne smije a ti dobiješ potvrdu da smiješ, jer trenutni uvjeti dopuštaju.
U konkretnom slučaju izvede se tako da sudjeluješ u natječaju za studentski dom pa kad ga NE dobiješ odeš i nagovoriš 3 grešne duše da žive u zajedničkoj sobi pa ti na papir, svaka od njih, napiše pristanak da se slaže da spavaš s jednom od njih u krevetu jer se volite a niste lezbe.
Pa upraviteljica kaže: "može"
Pa odeš u skladište izvučeš neki madrac koji ima par federa i došlepaš ga u sobu, i mirno živiš i plaćaš stanarinu 66kn. I naravno jedva čekaš da ko ode doma, pa da se izvališ na krevet ko čovjek!

Ugl. kako svakim mućkama dođe kraj tako je došlo i toj sa stanovanjem u domu, pa smo ja i ona zajedno našle stan na i živjele kratko i sretno.
Bilo je O.K. kad izdaleka pogledaš, malo bliže i ne tako bajno. Vlaga je pogodovala razvijanju kojekakvih bića po ćoškovima a ja sam se lagano pretvarala u kućnu pomoćnicu, kuharicu i općenarodnog dušebrižnika.
Ugl. prije njima prepizdilo nego meni a malo ih je izjedala činjenica da konstantno mogu biti dobre volje i da svako sranje nekako progutam.
Tako ti mene jedan dan dok sam radila nazove "gazdarica" da se izvolim odselit do 15. jer je ona odlučila da je tako najbolje a i nisam neki redovan platiša pa se njoj ne da više samnom zajebavat. (a kao smo si dobre bile).
I ja se fino, spustim tacnu u birtiji i odselilim se. Bože mislila sam tad da mi se svijet raspada a ne da moram stan tražit, da bi poslije skužila da je sve bila neka mućka oko novih cimerica u mojoj sobi.
Kako je i to ljeto zahladilo tako zahladio i moj dnos naspram cimerice, i dugo mi je trebalo da shvatim kolika sam guska bila i kako me veslalo derle sa svojih 35 kila žive vage.

Eto nakon dobre 2 godine sretnem ja tu cimericu danas! (vidjele smo se možda dva puta slučajno u gradu). Spustila sam se po 3. put na pauzu i šetam s Anom (frendica s posla) po Cvijetnom naselju kad eto ti Nje. Gricka selotejp i ljepi neke plakate za neki tečaj. Mora da je gušt.
Da nije bilo tog selotejpa, plakata i ostatka rekvizita nebi znala kud bi s rukama.Baš se kužilo da joj je neugodno zbog svega, ne da mi se sad srat al' vjerujte da nije odigrala ni malo fer. I sad da ne bude baš sve nategnuto skupi hrabrosti i kaže mi : "pa šta je tebi da si se tako ubucila". Mislim "ubucila" pa ni djeci se ne obilazi tako. Izvoli mi buraz šibnit "debela si ko krava" a ne mi sad serendat bezveze.
I ja ko iz topa: "trudna sam". Zijevnila je ko da niko na svijetu trudan bio nije.
Sve me je ispitala i sve sam joj rekla. Ko da moram. I da radim prekoputa u redakciji i da je sve O.K. s dragim i da pozdravi svoje, i kako svi zajednički prijatelji koji su nestali skupa s njom, i ko je diplomiro i di ona radi i šta radi.
Rekla sam joj poslije da se zajebavam za trudnoću i da sam zbilja nabacila 15-ak kila u zadnjih godinu dana, čak joj je malo bilo i žao jer je mislila da sam nesretna zbog "bebe" i da mi kosa zato nije divno kovrčava kao i inače. (valjda to tako trudnicama inače)
A baš sam pička, mogla sam sutra bit na plakatima po gradu!