srijeda, 13. lipnja 2007.

KOPA CURA VINOGRAD




Svjetski je dan borbe protiv dječijeg rada i neću puno o tome, beskrajno me rastužuje i miješa mi bijes a već sam previše sjebana zadnjih dana. Kod Mrzle pročitajte izvrstan post, pa ko ostane ravnodušan… MARŠ tamo s Martićem gulit robiju!!





Nego eto jedne sretne vijesti:

Nakon velike hajke kad mi je dogovorena šljaka za velike pare pala u vodu (voda je otprije bila mutna i pravo sam mutava što sam uopće išla preskakat preko takve kaljuže).

Nakon što su nekolicini vjernih “nakamarenih baglića” poplavili palci od držanja figa i nakon;

- 35 poslanih molbi s životopisima
Na većinu radnih mjesta za koje sam smatrala da ih mogu obavljati s ovom gramaturom sivih stanica, dve ruke i isto toliko nogu.
Od kolportera do čistačice, tajnice, komercijalista, šofera, preko key, junior, kadet, senior i veteran accounta pa sve do ostalih englesko-izmišljenih stolica.
Transparentno iz oglasa na portalima i dnevnog tiska, sve po PS-u, exportirano u pdf, s pokojom preporukom, skeniranim svjedodžbama, uvjerenjima o nekažnjavanju i ostalim dokazima o preseravanju koji kurca ne vrijede i ne dokazuju ništa.

- 14 idotskih testiranja
Milijarde domino kockica, krugova u različitom omjeru popunjenih crnom bojom i kamarom mudrih zagonetki u stilu;
“izbacite uljeza u sljedećem nizu;
a niz kaže;
“slon, stolica, ormar, vitrina”.

I tona kretenskih pitanja na temu:
za sebe mogu reći da sam :
a) više ambiciozan b) više pristupačan
a) više lijen b) više dobroćudan

u poslu sam
a) doslijedan b) temeljit
a) brzoplet b) impulzivan

- 27 obavljenih razgovora u nedogovorenim terminima
Nerijetko su “obavljači razgovora” kasnili, odgađali za sutra, ponedjeljak i sljedeći tjedan bez obzira što sam ranije nazvala i JOŠ JEDNOM potvrdila termin. Na Jankomiru sam već domaća a gradskim prijevozom udomaćit se na Jankomiru je uistinu “pejn i di es”

- 3 direktna odjeba da “koji kurac sam uopće dolazila kad Oni traže sasvim deseto”
Najčešće direktori kojima su mailovi proslijeđeni a Miiiicek nezna otvorit attachment, jer jelte; “pa šta nisam ljepo napisala u mailu ko sav normalan narod”

- 3 direktna odjeba da “koji ste me kurac zvali ak sam poslala životopis a neštima Vam”
E pa Micko; “Da ti mater jebem i tebi i narodu, nađi si nekog normalnog, onako iz naroda pa nek te opali motikom po bulji, mislim mogu i ja, ak ne nađeš nikog u skorije vrijeme”

- 2 uvrijeđenana direktorova poltrona koji misle da su oni jedini adekvatni za prvi krug razgovora
U oba slučaja tajnice, friško zaposlene, u stvari friško pojebane od strane istog direktora, odane u maniri najvećih sektaških fanatika. S iskrivljenim izrazom lica kad ih pitam za uvijete koji se nude na radnom mjestu za koje se natječem.

- 2 predobra kratkotrajna osjećaja
Nakon što sam obavljačicama prvog kruga natječaja pojasnila da nemam umjetne nokte jer ako ne jedem iz plastičnog tanjura ne trebaju mi ni plastične vilice na prstima, a i poprilično mi je lakše kvrcat po tipkovnici sa rođenim papcima.
I nakon što sam pitala za uvijete a ona mi se pravila mutava i rekla da ću dobit svoj radni prostor a ostalo će mi objasnit neko na “drugom krugu” pa nek dođem opet.
Pa sam onako žešće bezobrazno poručila, naglas u hodniku…
E pa Lujka; “Poruči tom obavljaču drugog kruga da se na Rebro ne penjem dvaput tjedno ni rođenoj materi u bolnicu, a kamoli onom (s uperenim prstom) koji igra soliter tu iza stakla i škica me nebili Tebe zamijenio nekom zgodnijom. Pa nakeljila nos na staklo i dreknila iz sveg glasa; Imam rođaka muslimana i NE JEBEM SE SA SVINJAMA!!”

Nakon svega toga u kombinaciji sa suzama, žuljevima od "cipelica za razgovor za posao", izgubljenim živacima, emocionalnom krahu, u debelom crvenom minusu na tekućem…vraćam se… ona stara ... ALI!!!???...
lakša 5 kila. ;) ;) .... i......

Ponosno dajem na sva zvona!!!

Kamariljas sutra šljaka…od 8… u pički mile materine (sat vremena putujem busom)… dižem se u 5:00…i mislim na onu dječicu s početka posta…i sve mi opet teško dođe…

i….neznam….baš Vas sve nakamarene sad nekako više volim…zzzzzzzzzzzzzz